Bilo je ljepota gledati i slušati maestralno izvođenje na guslama i uz njih divno pjevanje biranih epskih pjesama od guslara protojereja Rada Radovića, paroha kolašinskog, Milenka Kalezića, predsjednika Srpskog guslarskog društva „Njegoš” iz Danilovgrada. Pored njih su uz gusle pjevali i Radomir Živković, Slavko Jovanović, Vukašin Gvozdenović, Petar Vuksanović, Slavko Drašković, Stevan Vujisić, Vlatko Vukovuć i Vujadin Dobrošinović, podsjetio se Pavle J. Radonjić koncerta kojim je Srpsko guslarsko društvo „Njegoš” u kripti Hrama Hristovog Vaskresenja obilježilo 64 godine postojanja.
Sa prijateljima i poštovaocima epske poezije iz udruženja srpskih pjesnika „Gorska Vila” na čelu sa Miladinom Joksimovićem, Božom Đuranovićem, Slobodanom Čurovićem, Pavlom J. Radonjićem, Milovanom Mišom Kuburovićem i Žarkom Bojićem.
Odavno jedan kulturni događaj nije imao takvo interesovanje poštovalaca i ljubitelja narodnog stvaralaštva guslarskih i pjesničkih dostignuća kao ova godišnjica, koje je održana sa blagoslovom sveštenstva hrama. Svečanost je blagoslovio protojerej mr Predag Šćepanović, koji je istakao da je ovo veče posvećeno velikom jubileju guslarskog društva „Njegoš”.
„Neka vam bude blagoslovena godišnjica i veče”, kazao je protojerej i najavio voditelja večeri pjesnika Žarka Bojića.
Publicista Miljan Stanišić govoreći o značaju guslarskog društva „Njegoš” za Bjelopavliće i Crnu Goru istakao je da malo koje društvo ima takvu reputaciju u kulturi srpskog naroda.
– Moramo apelovati na vlasti u opštini Danilovgrad da pomogne ovo društvo. Možda im smeta što je ono srpsko udruženje i što ima veliki broj poštovalaca u Bjelopavlićima, pa je za trn u oku postojećoj opštinskoj garnituri na vlasti. No, nadam se da takvo ponašanje neće dugo potrajati i da će sledeća vlast prepoznati što valja, a što na valja u kulturi Bjelopavlića i šire – kazao je on.
Društvu je poželio uspješan rad i Živojica Kekić, kulturni radnik i voditelj iz Bjelopavlića, čest gost ovog poznatog guslarskog udruženja.
– Velika mi je čast što sam večeras među zvanicama na ovom veličanstvenom kulturnom događaju. Ovo guslarsko društvo je među prvim registrovanim guslarskim društvima u bivšoj Jugoslaviji i imalo je veliku reputaciju, punilo je sale u mnogim gradovima širom zemlje i svud bilo dobrodošlo – kazao je, pored ostalog, gost iz Berana, predsjednik Skupštine opštine profesor Goran Kiković.
– Danas širom Srbije, Kanade, SAD, Njemačke, Francuske, Australije naši iseljenici imaju registrovana kulturna društva srpskog naroda, koja s uspjehom djeluju na očuvanju kulture i običaja naših iseljenika, ponosno noseću ime najvećeg srpskog pjesnika, Njegoša. To tamo nikome ne smeta, a ovdje hoće da nas uguše, čak Njegoša proglašavaju genocidnim pjesnikom. Zamislite šta rade velikom pjesniku, vladici i gospodaru Crne Gore. Sve to rade da bi satanizovali srpski narod, njegovu kulturu i običaje. Njima gusle smetaju, a zaboravljaju da su se gusle čule i na Grahovcu, Vučjem Dolu, Fundini, Medunu, Martinićima, Krusima, Dugoj Poljani, Morači, Skadru, Mojkovcu i na svim onim svetim mjestima gdje se krvarilo i pjevajući ginulo za slobodu ove naše napaćene rodne grude – rekao je Kiković.
Iduće godine slavimo 65 godina od postojanja guslarskog društva „Njegoš”, podsjetio je pjesnik Milenko Kalezić.
– Ponosni što smo Bjelopavlići, što smo srpskog roda i što čuvamo svoje običaje i kulturu sa svojim prijateljima uz pomoć Gospoda Boga i Sv. Vasilija. Večeras ste vidjeli da postoji simbioza između dva srpska udruženja „Gorske vile” i „Njegoša”. „Gorska vila” ima divne pjesnike i stvaraoce koji pišu epske pjesme, a mi ih pretočimo uz zvuke gusala u rado slušane melodije. Ne znam da li imaju četiri, pet ili šest tonova, ali se čudim da se toliko poznati narodni instrumenat ne izučava u muzičkim državnim školama nego se dozvoljava malo obrazovaim guslarima da vode guslarske škole i pogrešno vaspitavaju mlađe generacije ljubitalja gusala – istakao je na završnoj riječi predsjednik ovog udruženja – rekao je Kalezić.
U prepunoj kripti hrama posjetioci i ljubitelji gusala uživali su u programu koji je nadahnuto dva i po sata vodio pjesnik Žarko Bojić Ljeviški. R.K.